5. KORIZMENA NEDJELJA

Prvo čitanje: Ez 37,12-14

Zato prorokuj i reci im. `Ovako govori Jahve Gospod: Ja ću otvoriti vaše grobove,
izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! I znat ćete da
sam ja Jahve kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, moj narode! I duh
svoj udahnut ću u vas da oživite, i dovest ću vas u vašu zemlju, i znat ćete da ja, Jahve
govorim i činim` - riječ je Jahve Gospoda.”

Pripjevni psalam: Ps 130,1-8

Hodočasnička pjesma. Iz dubine, Jahve, vapijem tebi: Gospodine, čuj glas moj! Neka pazi
uho tvoje na glas moga vapaja! Ako se, Jahve, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će
opstati? Al` u tebe je praštanje, da bi te se bojali. U Jahvu ja se uzdam, duša se moja u
njegovu uzda riječ. Duša moja čeka Gospodina više no zoru straža noćna; više no zoru straža
noćna nek` Izrael čeka Jahvu. Jer je u Jahve milosrđe i obilno je u njega otkupljenje; on
će otkupiti Izraela od svih grijeha njegovih.

Drugo čitanje: Rim 8,8-11

Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. A vi niste u tijelu, nego u Duhu,
ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. I ako je Krist
u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. Ako li Duh
Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit
će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.

Evanđelje: Iv 11,1-45

Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. Marija bijaše
ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše
bolestan. Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je."
Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi
Sin Božji." A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Ipak, kad je čuo za njegovu
bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. Istom nakon toga reče učenicima
: "Pođimo opet u Judeju!" Kažu mu učenici: "Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju,
pa da opet ideš onamo?" Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne
spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. Hodi li tko noću, spotiče se jer nema
svjetlosti u njemu." To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem
probuditi ga." Rekoše mu nato učenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit će." No Isus to
reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. Tada im Isus reče
posve otvoreno: "Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da
uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!" Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: "Hajdemo i
mi da umremo s njime!" Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu.
Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo
tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret
dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi
umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti." Kaza joj Isus: "Uskrsnut će
brat tvoj!" A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan." Reče
joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god
živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?" Odgovori mu: "Da, Gospodine!
Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!" Rekavši to ode, zovnu
svoju sestru Mariju i reče joj krišom: "Učitelj je ovdje i zove te." A ona, čim doču, brzo
ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga
je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je
brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe
onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: "Gospodine, da si bio
ovjde, brat moj ne bi umro." Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše,
potresen u duhu i uzbuđen upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i
pogledaj!" 35I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!" A neki
između njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne
umre?" Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen.
Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, već zaudara.
Ta četvrti je dan." Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu
Božju?" Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: "Oče, hvala ti što si me uslišao.
Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me
ti poslao." Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!" I mrtvac iziđe, noge mu i ruke
bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: "Odriješite ga i pustite
neka ide!" Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini,
povjerovaše u nj.