U današnjem se evanđelju Isus predstavlja kao svjetlo koje je došlo na svijet. Slijepac kojega Isus ozdravlja služi kao uzorak na kojem evanđelist Ivan razvija svoju tipičnu temu, krsnu temu: izlazak iz tame u svjetlost.

Čitajući tekst evanđelja, pratimo dvostruki proces. S jedne strane proces u kojemu vjerski poglavari ispituju ozdravljenoga i koji završava njegovim odbacivanjem i isključenjem iz zajednice. Čak se ni njegovi roditelji ne usuđuju stati iza njega kao svjedoci, jer svatko tko se stavlja na stranu toga »čudnog« Galilejca, mora računati s isključenjem iz sinagoge.

Istodobno se u srcu slijepca događa jedan sasvim drugačiji proces. Njegove se oči otvaraju i on prepoznaje onoga koji ga je izliječio. U prvi čas on je za njega samo »čovjek koji se zove Isus«. Tek ga farizejsko osporavanje Isusa tjera na razmišljanje: Pa zar je Isus grešnik? Zar zbog toga što je učinio nešto veliko i plemenito u subotu? Nemoguće. Onaj koji je u stanju takvo što učiniti mora biti Bogu jako blizak, on mora da je prorok – jer Bog sluša samo onoga koji ga se boji, koji čini njegovu volju!

Ozdravljeni po drugi put susreće Isusa, i to stvarno, i tek tada mu se ponovno otvaraju oči – oči srca. On u njemu prepoznaje onoga koji je Sin čovječji. »To je onaj koji govori s tobom« – kaže mu Isus. Ono što mu je u srcu odjeknulo izriču njegove usne: »Vjerujem, Gospodine!« Sve drugo što bi još htio reći to izriču njegova koljena, to pokazuje njegovo tijelo: baca se ničice pred Isusa i priznaje ga Mesijom, Sinom Božjim. U dvostrukom smislu taj čovjek izlazi iz tame na svjetlo: gleda svojim tjelesnim očima i očima srca prepoznaje u Isusu iz Nazareta onoga koji je »svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog čovjeka«.

Iz tame u svjetlo – to je tipično za krsno događanje. Kod pružanja svijeće na krštenju krstitelj izgovara riječi: »Dijete vam je Krist prosvijetlio da živi kao dijete svjetla. Vama se, roditelji i kumovi, povjerava da podržavate ovo svjetlo.« No, prije samog čina krštenja, roditelji i kumovi bivaju pitani da se u ime krštenika odreknu tame, zla i Zloga i da ispovjede vjeru u trojedinog Boga, u Isusa koji je svjetlost svijeta. To čine i svi odrasli u vazmenoj noći. To da od Krista dolazi snaga koja liječi našu sljepoću, izražava se znakom: uskrsna svijeća, simbol Krista uskrsnuloga, unosi se u mrak, u tamu crkve i od nje svi primamo svjetlo. U tom času Krist nam govori: Ja sam svjetlost svijeta, ja sam i tvoje svjetlo! Odgovor s naše strane neka bude: Vjerujem, Gospodine Isuse, zahvaljujem ti i klanjam ti se!

Josip Koprek